Rijeka kroz objektiv Deana Miculinića: Ljepota skrivena u svakodnevici

Izložba donosi izbor fotografija objavljenih na Instagram profilu Demicula, pretvarajući osobni vizualni dnevnik u galerijski postav između urbane, street i apstraktne fotografije.

Rijeka - Fotografije koje su godinama postojale u virtualnom prostoru Instagrama sada dobivaju novu dimenziju – onu galerijsku. Izložbu čine fotografije Deana Miculinića, objavljene na njegovom Instagram profilu Demicula, koje su iz virtualnog svijeta prenesene u stvarni prostor kako bi se izvan digitalne platforme ponovno odmjerila njihova estetska vrijednost.

U okviru programa „Ogledi u vizualnom“, u Galeriji Pasaž, Križanićeva 1b, u četvrtak 17. rujna u 19.00 sati otvara se izložba riječkog fotografa Deana Miculinića pod nazivom „Fotografija dana“. Izložba ostaje otvorena do 29. rujna.

Koncept „Fotografije dana“ izložbom se pretvara u osobni vizualni dnevnik, izdvojen iz okruženja društvene mreže na kojoj se pojedina fotografija ističe, komentira i postaje dio svojevrsnog sustava estetskih kriterija.

Kustos izložbe Ivica Nikolac zadržao je vizualno prepoznatljiv oblik klasične Instagram objave, čime izložbeni postav dobiva i dodatnu sociološku dimenziju. Na taj način nastaje svojevrsni hibrid između digitalne platforme i klasičnog galerijskog prostora.

Među fotografijama koje je Miculinić objavljivao od 2020. do 2025. godine odabrane su one koje karakterizira spoj slučajnosti i vizualnog promišljanja, odnosno nepredvidivi odnosi boja, prostora, linija, površina i trenutka.

Grad koji svakodnevno gledamo, ali ga rijetko doista vidimo

Suvremena urbana fotografija odavno nije samo bilježenje grada i njegovih stanovnika. Urbani prostor svakodnevno prolazimo, ali ga rijetko doista gledamo. Fasade, prozori, zidovi, izlozi, reklame, prometni znakovi, sjene i odrazi najčešće ostaju tek kulisa svakodnevnog kretanja.

Fotografija, međutim, može zaustaviti taj prolazni pogled i pokazati ono što u svakodnevici često ostaje neprimijećeno.

Upravo se na granici između gledanja i viđenja razvija fotografski svijet Deana Miculinića. Njegove fotografije ne pokušavaju nužno prikazati grad kao cjelinu. Umjesto toga, on ga rastavlja na fragmente, detalje i međusobne vizualne odnose.

U geometriji arhitekture, prozora, zidnih ploha i ritmu svakodnevnog života Miculinić pronalazi tragove vremena, slučajne susrete, kombinacije boja, sjene i odraze te ih uklapa u precizno komponirane kadrove.

Njegov pogled neprestano traži odnose između linija, površina, oblika i boja, pretvarajući urbano okruženje u neiscrpan izvor fotografskih situacija. One mogu biti romantične i nostalgične, ali i melankolične ili duhovite.

Nije slučajno da pojedini prizori podsjećaju na apstraktnu umjetnost. Ono što je nekoć bilo predmet slike – ploha, linija, struktura i boja – sada se pronalazi u stvarnom prostoru grada. Miculinić pritom ne stvara prizor, već ga otkriva. Prepoznaje mogućnost fotografije u složenim likovnim i emotivnim odnosima koji već postoje u prostoru.

Rijeka kao osobni vizualni dnevnik

Većina fotografija na izložbi nastala je u Rijeci, no među njima se nalaze i prizori iz drugih hrvatskih i inozemnih gradova.

Miculinić pritom ne traga za klasičnim „odlučujućim trenutkom“. Umjesto toga, fotografijom vodi osobni vizualni dnevnik grada. Fotoaparatom ili mobitelom bilježi neponovljive trenutke koji se pojavljuju u svakodnevnom prostoru.

Ono što je u stvarnosti slučajno, u njegovoj fotografiji dobiva novu strukturu i značenje. Time se brišu jasne granice između dokumentarne, street i apstraktne fotografije.

Posebno mjesto u njegovom radu zauzima boja. Ona nije tek dodatak prizoru, već aktivni vizualni element kompozicije. Iz mnoštva informacija koje svakodnevno pruža urbani prostor Miculinić izdvaja one odnose koji posjeduju vlastitu unutarnju ravnotežu.

Ponekad je riječ o snažnom kontrastu, ponekad o gotovo slučajnom susretu tonova, a ponekad o suptilnom odnosu nekoliko srodnih boja. Njegova intervencija događa se kroz izbor trenutka, kadriranje i perspektivu.

On zastaje. Gleda. Primjećuje.

Ono što bi inače prošlo nezapaženo dobiva vrijednost.

Fotografija kao zapis prolaznosti

Iza geometrije, boje i urbane dinamike postoji i druga strana ovog fotografskog pogleda. U odnosu Deana Miculinića prema gradu prisutna je nostalgija – ne nužno za određenim vremenom, nego za načinom gledanja koji dopušta da se u običnom pronađe nešto intimno.

Njegov grad nije spektakularan grad razglednica. To je grad svakodnevnog života, slučajnih i neplaniranih susreta, grad koji postoji neposredno oko nas.

U njegovim fotografijama prisutan je i osjećaj pripadnosti. Grad nije samo prostor koji se fotografira, već prostor koji autor duboko osjeća i kojemu pripada. Njegove fotografije zato u sebi nose i svojevrsni osjećaj doma.

Romantičnost tih fotografija ne proizlazi iz idealiziranja grada, nego iz uvjerenja da ljepota još uvijek postoji u onome što smo prestali primjećivati.

Melankolija se pak pojavljuje kroz svijest o prolaznosti prizora. Fasade će biti obnovljene, boje će izblijedjeti, reklame će biti zamijenjene, ljudi će nestati iz kadra, a grad će nastaviti mijenjati svoje lice.

Novi će se susreti boja, struktura i slučajnosti pojavljivati na mjestima kojima svakodnevno prolazimo. Netko će ih ponovno primijetiti i pretvoriti u kompoziciju prolaznosti i trajanja.

A možda je upravo u tome i smisao fotografije Deana Miculinića – zaustaviti ono pokraj čega svakodnevno prolazimo i pokazati nam da smo to ipak vidjeli.

Dok bude struje i interneta.

Follow @torpedo_media