Gradsko kazalište lutaka Rijeka s predstavom "Dan kad sam se pretvorio u pticu" osvojilo tri nagrade na Malom Maruliću
Autor: Karmen Bosnić 19.04.2026
U Rijeku idu nagrade za režiju, vizualno oblikovanje i glazbu
Split - Na 19. po redu Malom Maruliću, festivalu hrvatske drame za djecu održanom u Splitu, Gradsko kazalište lutaka Rijeka osvojilo je tri nagrade za predstavu "Dan kad sam se pretvorio u pticu".
Tamara Kučinović osvojila je nagradu za najbolju režiju, predstava je osvojila i nagradu za najbolje vizualno oblikovanje koje ostvarila Volha Milovič, dok su Ivana Đula i Luka Vrbanić osvojili nagradu za najbolju glazbu.
"Kroz nježnu ideju o ljubavi i slobodi utkanoj u simboliku ptica, predstava progovara o važnoj temi – kako "biti dovoljan", "biti dostatan", "biti prihvaćen", "biti ono što jesi" i vjerovati da je to jedini put ka slobodi, onakvoj slobodi kakvu imaju ptice" stoji u opisu predstave, ideja je vodilja predstave, koju je po motivima istoimene slikovnice Ingrid Chabbert i Raula Nieta Guridija režirala Tamara Kučinović, uz asistenta i dramaturškog suradnika Nikšu Eldana. Oblikovanje svjetla potpisuje Dario Družeta. Uloge tumače Andrea Špindel, Tilen Kožamelj, Petra Šarac, Almira Štifanić, Alex Đaković i David Petrović.
Predstava „Dan kad sam se pretvorio u pticu“ posvećena je svim dječacima i djevojčicama, bili oni djeca ili odrasli dječaci i djevojčice.
Sloboda ptice spava u našoj duši, a ne u pokušaju da budemo ono što nismo.
Kroz prizmu dječaka Jakova predstava govori o prvoj ljubavi, onoj naivnoj, čistoj, zaigranoj i slobodnoj. Onoj koja se boji, zbog koje treperimo, osjećamo se nesigurnima, nevidljivima i zbog koje se stidimo. Zbog koje ne vidimo sebe. Jakov se zaljubio. Prvi put. U Klaru. Klaru zanimaju samo ptice. Ptice su njezin dom. Jakov želi biti Klarin dom. U njegovom nevinoj dječjoj glavi to je sasvim dovoljan razlog da se „pretvori“ u pticu. Biti bliže, biti pero na njezinom dlanu, biti cvrkut u njezinom uhu, gnijezdo u njezinom srcu. Biti ono što Klara najviše voli. To je sve što Jakov želi.
„Tko sam ja ako nisam ptica?“, „Tko sam ja ako nisam ono što Klara najviše voli?“, „Kako da učinim Klaru sretnom ako sam samo jedan običan dječak?“. To su pitanja na koja će predstava pokušati odgovoriti iz vizure jednog, sve samo ne običnog, dječaka.
Sloboda ptice spava u našoj duši, a ne u pokušaju da budemo ono što nismo.
